Kao mala bila sam debela. I danas se još znam osjećati debelom. Kažem osjećati jer visoka sam 180 cm i imam 56 kila. Nisam debela, dapače. Ali ima trenutaka kada gledam u ogledalo i vidim se debelom.
“Kao da svatko u svojoj glavi priča priču o sebi. Stalno. Cijelo vrijeme. Ta vas priča čini onim što jeste. Iz te priče gradimo sebe.”
Patrick Rothfuss
Možda to čudno zvuči ali ostalo je duboko zapisano iz djetinjstva. Sjećam se ismijavanja druge djece iako ne više tko je to bio i što se točno govorilo. Sve je zamagljeno osim tog osjećaja da nisam dobra jer sam debela. Sve što sam tada htjela je nestati. Zapravo me bilo sram. I iako sam izrasla krajem osnovne škole i od tada to nije tako, ostao je obrazac. Podsvjesni obrazac da nisam dobra.
I često sam se znala sve što radim gledati kroz tu prizmu, ne samo fizički izgled nego sve što jesam. Nisam dobra. To sam internalizirala i postalo je dio mog identiteta. Nisam dovoljno dobra.
“Sjećanja su arhitektura našeg identiteta.”
Nepoznati autor
Identitet ili uloga
To nam se često događa. Poistovjetimo se s fizičkim atributima ili ponašanjem. I tu nastaje problem. Ne određuje moju vrijednost kilaža ili ono što radim. Sve je to promjenjivo. Kao što se moja kilaža promijenila tako sam s vremenom naučila puno drugih stvari.
No, ako povjerujem da nisam dobra i to si ponavljam dovoljno dugo postat će moja istina. Sve ću vidjeti na takav način. Sve dok ne pronađem uzrok i prihvatim taj dio sebe.
To je samo jedan dio moje osobnosti, jedna karakteristika od njih bezbroj. I sve se može promijeniti ako smo svjesni da je to samo uloga koju igramo. Ali kada postane identitet za koji se vežemo tada je teže biti objektivan.
U ovom sam trenutku, na primjer, autorica. Možda je ovaj tekst odličan, a možda nije. To me ne određuje. Sviđao se ovaj tekst svima ili nikome nije bitno ako ja to ne doživljavam osobno. Ali najčešće sve doživljavamo osobno. I tada smo kada ne dobijemo priznanje nesretni i nezadovoljni. U mom slučaju to bi značilo da ako nisam dobra autorica, tada nisam ni dobra osoba.
“Ništa od mene nije originalno. Ja sam zajednički napor svih koje sam ikad poznavao.”
Chuck Palahniuk
Koje uloge igram?
Zato je važno istražiti podsvjesne aspekte. Pogotovo ako se radi o duboko ukorijenjenim obrascima. Puno toga smo internalizirali i zaključili još kao mali da smo to mi.
Ona je društvena osoba, on je sramežljiv. Sve su to ponašanja. On je smotan, ona je sportski tip.
Da, imamo raznih sklonosti i talenata ali sve što poželimo možemo napraviti ako steknemo novu naviku. A na prvom mjestu je znati razliku između uloge i identifikacije za istu.
Mogu biti debela, mršava, političarka ili učiteljica. Istovremeno sam i kćer, prijateljica, sestra i teta. Sve su to uloge i svaka od njih ima svoj način izražavanja. Ne ponašam se isto prema djetetu ili prijatelju ili na poslu. Čak koristim drugačiji vokabular.
Zbog toga je potrebno znati skinuti određeno odijelo, a ponekad i sve njih i samo biti. Potrebno je pogledati sebe objektivno i s odmakom.
To daje snagu i motivaciju da bolje i jasnije vidim sebe. A onda kada ponovo obučem neko od tih odijela i uđem u ulogu tada mogu biti u najboljem izdanju.
Za početak prihvaćam moju malu debelu Ivanu koja želi nestati. Nije joj bilo lako ali danas više nema potrebe da se tako osjeća. Debela, mršava, pametna, glupa, smotana ili sramežljiva, kćer, sestra, partnerica, prijateljica, autorica, njegovateljica, coach i pekarica sve varijante volim i prihvaćam.
Sve su imale i imaju svoju svrhu. Sve su mi pomogle da istražim i upoznam sebe i razne situacije u životu. Zahvalna sam za svaku i sve one koje ću još upoznati. Jedva čekam vidjeti što sve mogu naučiti i kako će se te uloge razvijati!
“Dakle, pretpostavljam da smo to što jesmo iz puno razloga. A možda većinu njih nikada nećemo znati. Ali čak i ako nemamo moć biranja odakle dolazimo, još uvijek možemo odabrati kamo idemo. Još uvijek možemo učiniti nešto. I možemo se pokušati osjećati dobro sa svime što jesmo. “
Steven Chbosky
Autorica Ivana Song.
