Dosadno mi je
Godišnji odmor često zamišljamo kao vrijeme koje treba maksimalno iskoristiti. Planiramo izlete, tražimo restorane, obilazimo znamenitosti i fotografiramo svaki zalazak sunca. Odgovaramo na poruke, pratimo što rade drugi i usput pokušavamo nadoknaditi sve što tijekom godine nismo stigli.
A onda, između svih tih planova, ostane nekoliko minuta koje nismo ničime ispunili. Sjednemo uz more, pogled nam luta prema horizontu i prvi put nakon dugo vremena nemamo potrebu razmišljati što slijedi. Ali nakon nekoliko minuta postane nam dosadno pa najčešće posegnemo za mobitelom, a upravo tada prekidamo jedan od najvrjednijih procesa koje godišnji odmor može pružiti našem mozgu
Mozak treba prostor između podražaja
Živimo u svijetu u kojem gotovo uvijek postoji nešto što možemo pogledati, poslušati, pročitati ili riješiti. Slobodan trenutak pretvorili smo u prostor koji treba ispuniti. Mozak se pritom navikava na neprekidan niz podražaja. Jedan zadatak zamjenjuje drugi. Jedna obavijest slijedi drugu. Pažnja stalno skače između onoga što jest i onoga što dolazi.
Kada taj ritam iznenada stane, osjećaj praznine može djelovati gotovo neugodno. Ali upravo se tada živčani sustav počinje prilagođavati sporijem ritmu. Pažnja se više ne mora neprestano preusmjeravati, tijelo postupno smanjuje razinu pripravnosti, a um prestaje očekivati da će se svakog trenutka pojaviti novi zahtjev. Nekoliko minuta kasnije ono što je isprva djelovalo kao praznina počinje se doživljavati kao mir. Tek tada odmor doista može započeti.
Kada vam je dosadno, mozak mijenja način rada
Većina ljudi zamišlja mozak kao organ koji radi samo kada smo usredotočeni na ono što radimo. Neuroznanost pokazuje drukčiju sliku. Dok odgovaramo na mailove, jurimo s jednog sastanka na drugi, planiramo obveze ili pokušavamo stići završiti sve što smo zamislili, našu pažnju neprestano privlači ono što se događa oko nas. Kada taj ritam uspori, primjerice dok sjedimo uz more, šetamo šumom ili bez žurbe promatramo zalazak sunca, aktivnija postaje mreža zadanog načina rada mozga (Default Mode Network, DMN).
Tada mozak počinje raditi ono za što tijekom užurbanog dana rijetko ima dovoljno vremena. Povezuje iskustva, obrađuje razgovore koji su nam ostali u mislima i slaže brojne informacije u cjelinu. Zato nam nakon nekoliko dana odmora odjednom postane jasnije što nas muči, zašto se stalno vrtimo oko istog problema ili kako pristupiti situaciji koju smo tjednima pokušavali riješiti. Kada tom procesu damo dovoljno vremena, lakše uočavamo obrasce, donosimo promišljenije odluke i stvaramo nove ideje. Upravo zato najbolje ideje rijetko dolaze usred sastanka. Češće se pojave tijekom šetnje, dok gledamo u more, promatramo kišu ili sjedimo na balkonu bez posebnog razloga.
Konačno se ništa ne događa
Sjedite u hladu. Djeca se igraju. Čuju se cvrčci. Vjetar njiše grane. Nitko vas ništa ne pita i ništa ne morate rješavati. Izvana izgleda kao da gubite vrijeme, ali iznutra vaš mozak radi ono za što tijekom godine gotovo nikada nema dovoljno prostora. Organizira iskustva, konsolidira sjećanja, povezuje ideje i smiruje živčani sustav. Priprema vas za sljedeće razdoblje života.
Sigurno ste barem jednom doživjeli da se vratite s godišnjeg i problem koji vas je tjednima mučio odjednom više ne izgleda toliko velik. Niste ga aktivno rješavali, a ipak se nešto promijenilo. Tijekom odmora vaš je mozak napokon imao priliku obraditi sve ono što je u svakodnevnoj užurbanosti ostajalo po strani. To je samo jedan od razloga zbog kojih odmor često donosi više jasnoće od još nekoliko sati rada. Kreativnost nije samo stvar talenta. Ona traži i prostor.
Vrijednost dosade i nakon godišnjeg
Možda je najveća vrijednost godišnjeg upravo ono što možemo ponijeti kući. Prostor za tišinu, predah i trenutke u kojima pažnja nije rastrgana na deset strana. Šetnja može ostati samo šetnja. Tišina može ostati tišina. Nekoliko minuta bez podražaja tijekom dana pruža mozgu priliku obaviti dio posla za koji rijetko pronađe dovoljno vremena.
Sljedeći put kada na godišnjem ili tijekom običnog dana pomislite: Dosadno mi je, pokušajte ostati u tom osjećaju još nekoliko minuta. Pogledajte oko sebe. Poslušajte zvukove. Pustite mislima neka lutaju. Možda će vam se i dalje činiti kako se ne događa ništa posebno. A upravo su takvi trenuci često među najvrjednijima koje možemo pokloniti vlastitom mozgu.
Autorica Ivana Song.
