Udoban naslonjač s dekom, šalica kave i mačka koja odmara na toplom dnevnom svjetlu.

Psihologija odmora

Zašto nas odmaranje iscrpljuje?

Što ako se ne možemo odmoriti zato što smo i od odmora napravili nešto što moramo postići?

Kad odmor postane još jedan zadatak

Planiramo vrijeme za opuštanje, biramo aktivnosti koje bi nam trebale pomoći da se odmorimo i očekujemo kako ćemo se nakon toga osjećati bolje. A onda primijetimo kako i dalje razmišljamo o poslu, osjećamo napetost ili jednostavno ne uživamo onoliko koliko smo očekivali. Pa se još više trudimo opustiti.

Zanimljivo je koliko često odmoru pristupamo s istim načinom razmišljanja koji primjenjujemo na poslu. Postavimo cilj, pratimo napredak i procjenjujemo rezultat. Čak i slobodno vrijeme postaje nešto u čemu možemo uspjeti ili podbaciti. Budući da odmor povezujemo s oporavkom, možemo početi procjenjivati vrijednost ugodno provedenog poslijepodneva prema tome koliko smo sljedećeg dana bili produktivni.

A što se događa kada prestanemo očekivati takav rezultat?

Zašto je teško isključiti misli?

Jedan od važnijih pojmova u psihologiji oporavka jest psychological detachment, odnosno psihološko odvajanje od posla. Riječ je o sposobnosti mentalnog odmaka od poslovnih zahtjeva i obveza tijekom slobodnog vremena. Samo mirovanje ne jamči takav odmak jer možemo udobno sjediti u mirnoj prostoriji, a istodobno analizirati probleme, predviđati poteškoće ili u mislima ponavljati razgovore. Ta je razlika važna jer oporavak dijelom ovisi o tome jesu li prestali zahtjevi koji su nas prethodno iscrpljivali.

Postoji još jedan zanimljiv psihološki mehanizam. Kada svjesno pokušavamo potisnuti neku misao, mozak mora pratiti pojavljuje li se ona ponovno. U određenim okolnostima, osobito kada smo mentalno preopterećeni, takvo praćenje može učiniti neželjenu misao još dostupnijom. Zato nas pokušaj prestanka razmišljanja o poslu ili problemu može dodatno zadržavati upravo na tom mjestu.

Sličan se proces može pojaviti i tijekom opuštanja. Čim počnemo provjeravati jesmo li dovoljno mirni, dovoljno opušteni ili koristimo li slobodno vrijeme na pravi način, ponovno pokrećemo proces mentalnog nadzora, a naša pažnja ostaje usmjerena na procjenjivanje rezultata.

Zašto je uživanje važnije nego što mislimo?

Psihologija oporavka prepoznaje nekoliko iskustava koja pridonose obnavljanju psiholoških resursa, među kojima su opuštanje, mentalno odvajanje od obveza, osjećaj osobnog napretka i mogućnost samostalnog odlučivanja o slobodnom vremenu.

Osjećaj osobnog napretka možda zvuči kao još jedan oblik postignuća, ali može se javiti dok učimo svirati neku pjesmu, isprobavamo novi recept ili se potpuno posvetimo nečemu što nas osobno zanima. Postoji razlika između uživanja u samoj aktivnosti i njezina obavljanja radi ispunjavanja nekog očekivanja.

Važan je i osjećaj slobode izbora. Mogućnost samostalnog odlučivanja o načinu provođenja slobodnog vremena može pridonijeti oporavku, osobito kada je veći dio dana bio određen zahtjevima drugih ljudi.

Slobodno vrijeme nerijetko organiziramo prema onome što smatramo korisnim za oporavak. Odlazimo u šetnju jer je hodanje zdravo ili slušamo glazbu jer očekujemo njezin umirujući učinak. Sve te aktivnosti mogu biti korisne, međutim, očekivanja koja uz njih vežemo mogu promijeniti način na koji ih doživljavamo. Nešto što smo počeli raditi iz čistog zadovoljstva postupno može postati još jedna obveza, osobito ako osjećamo potrebu iz svake aktivnosti izvući neku mjerljivu korist. Jedno je odabrati nešto zato što u tome iskreno želimo uživati, a sasvim drugo zato što očekujemo kako ćemo zahvaljujući tome postati bolji, zdraviji ili uspješniji.

Zamka kontroliranja odmora

Naš mozak neprestano predviđa, tumači i reagira na događaje oko nas. Kada nešto ostane neriješeno, osobito ako nam je emocionalno važno, pažnja se može ponovno vraćati na taj problem čak i kada trenutačno ne možemo ništa poduzeti. Ne možemo uvijek spriječiti pojavljivanje takvih misli, ali imamo određenu fleksibilnost u načinu na koji na njih reagiramo. Misao o sutrašnjem sastanku ne zahtijeva nužno još jedno zamišljanje cijelog razgovora. Ako se sjetimo nedovršenog zadatka, ne moramo ga odmah početi rješavati.

Ovdje važnu ulogu ima metakognitivna svjesnost, odnosno sposobnost prepoznavanja vlastitih mentalnih procesa bez automatskog prepuštanja svakoj misli koja se pojavi. Važna je i sposobnost podnošenja određene razine neizvjesnosti. Neke će situacije večeras ostati neriješene, a dodatno razmišljanje o njima najvjerojatnije neće donijeti nikakvu novu ili korisnu informaciju.

Osobama koje su navikle unaprijed predviđati probleme, održavati kontrolu ili biti stalno dostupne, odmak od obveza može biti neugodan. Takvi su se mentalni modeli često razvijali iz razumljivih razloga, a s vremenom mogu postati toliko poznati da ih gotovo automatski ponavljamo. Prepoznavanje tih modela otvara mogućnost drukčijeg pristupa jer umjesto traženja načina za prisilno opuštanje, možemo istražiti zašto se misli neprestano vraćaju istim zahtjevima i što održava takav mentalni model.

Što kada odmor ne bi morao imati nikakvu svrhu?

Ako se počinjemo odmarati tek kada prestanemo doživljavati odmor kao nešto što moramo postići, što možemo učiniti?Evo jednog jednostavnog eksperimenta. Sljedeći put kada budete imali malo vremena za sebe, zapitajte se: U čemu bih uživao kada od toga ne bih očekivao nikakvu korist? Zaboravite na trenutak na potrebu da se dodatno opustite, poboljšate zdravlje, povećate produktivnost ili prikupite energiju za sutrašnji dan. Odaberite nešto jednostavno zato što vam pruža zadovoljstvo.

Nije bitno koju ćete aktivnost odabrati ali obratite pažnju na razliku između bavljenja nečim što vas iskreno zanima i aktivnosti koju obavljate očekujući određeni rezultat. Primijetite kada počnete procjenjivati odmarate li se na pravi način. Možete li dopustiti takvoj procjeni da jednostavno prođe, bez potrebe za pretvaranjem i nje u problem koji treba riješiti?

Naravno, ovaj pristup ne jamči trenutačno opuštanje. Kvalitetan san, fizički oporavak, razumna količina obveza i dovoljno vremena za odmak od svakodnevnih zahtjeva i dalje su neophodni. Dugotrajan stres ne možemo uvijek riješiti samo promjenom odnosa prema slobodnom vremenu. Ipak, naša očekivanja mogu oblikovati način na koji doživljavamo vrijeme koje imamo na raspolaganju.

Možda je najzanimljiviji dio ovog eksperimenta upravo spoznaja koliko nam može biti teško raditi nešto samo zato što u tome uživamo, bez potrebe za opravdavanjem njegove vrijednosti.

Kada ste posljednji put jednostavno uživali u nečemu, bez očekivanja da ćete zbog toga nešto postići?

Author Ivana Song.

Scroll to Top