Hand reaching toward a growing plant beside a mirror, representing the Pygmalion effect, self-expectations, self-efficacy and personal growth.

Pigmalionov efekt: Kako očekivanja oblikuju ono što vidimo

Što očekujemo od drugih?

Naša očekivanja oblikuju način na koji se odnosimo prema ljudima i, s vremenom, ono što ćemo od njih vidjeti. Na tome se temelji ideja Pigmalionova efekta. Svjesna ili nesvjesna, očekivanja mogu utjecati na ono što primjećujemo, kako tumačimo nečije postupke i kako na njih reagiramo. Naše reakcije postaju dio odnosa i često dodatno učvršćuju očekivanja s kojima smo u njega ušli.

Kada od nekoga očekujemo razvoj, veća je vjerojatnost da ćemo mu postaviti zahtjevnije ciljeve, povjeriti veću odgovornost, dati kvalitetniju povratnu informaciju ili pružiti više prilika za učenje. To posebno dolazi do izražaja u timovima, gdje očekivanja osobe koja vodi tim mogu oblikovati način na koji pristupa ljudima, njihovim sposobnostima i potencijalu za razvoj.

Slično se događa i u odnosima. Očekivanja mogu utjecati na to koliko pažljivo slušamo, što primjećujemo i koliko brzo zaključujemo kako već znamo što je druga osoba htjela reći. Očekujemo li od partnera odbacivanje ili nerazumijevanje, u razgovor možemo ući već pripremljeni za takav ishod, a naše će se očekivanje odraziti i na razgovor koji slijedi.

Posebno je zanimljivo što se događa kada pažnju usmjerimo na očekivanja koja imamo od sebe.

Samoučinkovitost i samoispunjavajuće proročanstvo

Mnoga očekivanja koja imamo od sebe temelje se na stvarnim iskustvima. Znamo što nam je bilo teško, što nam ranije nije išlo i s kojim smo se situacijama teško nosili. No iskustvo govori o onome što se već dogodilo. U međuvremenu učimo, stječemo nove vještine, razvijamo svoje sposobnosti i mijenjamo način na koji reagiramo.

Samoučinkovitost opisuje koliko vjerujemo u svoju sposobnost uspješnog suočavanja s određenim zadatkom ili situacijom. Može utjecati na ono u što smo se spremni upustiti, koliko ćemo truda uložiti i kako ćemo reagirati kada naiđemo na poteškoće.

Netko tko misli loše se snalazim u teškim razgovorima može imati sasvim opravdane razloge za takvo očekivanje. Dosadašnja iskustva doista su mu mogla pokazivati upravo to ali s vremenom ta osoba može razviti komunikacijske vještine, naučiti bolje regulirati emocije i steći više iskustva, dok njezino očekivanje o vlastitim sposobnostima ostaje gotovo nepromijenjeno.

Nastavi li očekivati loš ishod razgovora, može ga izbjegavati, odgađati ili u njega ulaziti već usmjerena na sve što bi moglo poći po zlu. Tako ima manje prilika za vježbu, ali i manje prilika otkriti kako danas može reagirati drugačije. Na taj način očekivanje može djelovati poput samoispunjavajućeg proročanstva jer ograničava upravo ona iskustva koja bi ga mogla dovesti u pitanje.

Isto se može dogoditi s mnogim očekivanjima koja imamo od sebe. Kada su nastala, mogla su dobro odgovarati našim tadašnjim iskustvima i sposobnostima ali pitanje je odgovaraju li još uvijek onome što možemo danas.

Očekivanja koja imamo od sebe

Očekivanja koja imamo od sebe ne odnose se samo na ono što mislimo da možemo ili ne možemo. Ona se vide i u načinu na koji pristupamo drugim ljudima. U poslovnim odnosima možemo od sebe očekivati da prepoznamo potencijal, jasno komuniciramo, saslušamo prije donošenja zaključaka i drugima povjerimo odgovornost. Time stvaramo više prilika vidjeti njihove sposobnosti, uključujući i one koje ranije nismo imali priliku upoznati.

Slično vrijedi i za bliske odnose. Od sebe možemo očekivati otvorenost, razumijevanje i podršku te vlastitim ponašanjem doprinositi zajedničkom razvoju odnosa. Možemo jasno govoriti o svojim potrebama i doista slušati ono što nam druga osoba govori. Kada netko reagira drugačije od očekivanog, važno je možemo li tu razliku primijetiti ili ćemo njegovo ponašanje odmah protumačiti prema očekivanjima koja već imamo.

I upravo se tu ono što očekujemo od sebe susreće s onim što očekujemo od drugih. Kada kod sebe prepoznamo koliko smo se s vremenom razvili i promijenili, lakše ćemo istu mogućnost uzeti u obzir i kod druge osobe. Ono što o nekome znamo temelji se na iskustvu koje smo s tom osobom imali, ali nijedno iskustvo ne obuhvaća sve ono što osoba jest niti ono što tek može postati. Očekivanja nam pomažu osloniti se na ono što već znamo, ali mogu ograničiti ono što smo spremni primijetiti. Nova iskustva mogu promijeniti ono što smo mislili da znamo, i o sebi i o drugima.

Naša očekivanja ne mogu nam reći kakva će budućnost biti, ali mogu utjecati na to hoćemo li si pružiti dovoljno prilika otkriti što sve možemo postati.

Autorica Ivana Song.

Where clarity becomes direction. Inspired by Song.

Scroll to Top